"Apsurdnost življenja u romanu 'Stranac' A.Kamija. "
Albert Kami, francuski romanopisac, u ovom djelu nam je prikazao otuđenost pojedinca u društvu , bavio se pitanjem egzistencije ljudi , te besmislom (apsurdnosti) življenja.To nam je predstavio kroz glavnog lika , Mersoa, koji je jedan običan bankovni činovnik i kojemu je sve svejedno.
Svejedno mu je da li živi ili ne, kako živi, on odobrava slobodu svih ljudi, priznaje njihova prava i ne čini ništa kako bi poboljšao svoj način življenja.
Na početku ovog romana on saznaje da mu je umrla majka koju je već davno smjestio u starački dom, daleko od njegovog stana. Mersou je, zbog toga, također, svejedno da li je ona mrtva ili ne i zato ne plače na njenoj sahrani što jako smeta "normalnim" ljudima, pa ga možemo nazvati moralnim izopćenikom.
Ovo sve ukazuje na apsurd života, pa sami Merso kaže :
"Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hoću li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini života, jer će, naravno, u oba slučaja drugi ljudi i druge žene i dalje živjeti na hiljade godina. "
Prvi dio romana završava kada naš glavni lik ubija jednog Arapina pištoljem, jer je on prijetio njegovom prijatelju Raymondu. Prvim metkom je usmrtio tog čovjeka, ali je zatim ispalio još četiri i to su bila četiri kratka udarca kojima je pokucao na vrata svoje nesreće.
To nas dovodi do drugog dijela romana kada je Merso već u zatvoru i na kraju biva osuđen na smrt.
Možda je besmisleno, ali njemu na kraju opet nije toliko teško umrijeti i , također, odbacuje kršćanstvo koje simbolizira sve racionalno unutar ljudskog postojanja. Isto tako ljudi u sudnici, koji su simbol tog društva, pokušavaju da nađu racionalan razlog zbog kojeg Merso nije plakao na sahrani majke, ali ne uspijevaju.
Ali, u ovome dijelu Merso govori nešto što me je jako začudilo s obzirom na besmislenost svega. Kada su mu rekli da je pokopao svoju majku sa tvrdim srcem zločinca, te upitali da li je uopšte volio, on odgovara sa :
"Da, kao svi ljudi." .
Ovim riječima se nekako ublažava otuđenost i apsurdnost, ali on do kraja ostaje vjeran svojim idejama o životu.
Kami nam vraća tu besmislenost u igru kada zapravo shvatimo da se Mersou ne sudi zbog ubistva, već zbog toga što je tako lahko zaboravio na majku i njenu smrt.
Ovo ga prati sve do njegove smrti kada biva zadovoljan brojem ljudi koji su došli da gledaju njegovo smaknuće.
Primjedbe
Objavi komentar