Postovi

"Zima" - M.Selma

Slika
  Dok njena tri prijatelja obavljaju svoje dužnosti, Zima tiho smišlja svoj ledeni plan. Ona voli dramatične dolaske krajem svake godine, kada sa sobom donosi hladan vjetar i oluje. Ali, zbog toga što uvijek nosi novi kraj, voli da nas obraduje i novim početkom, kada pokaže kako i hladni dani mogu biti puni radosti i topline. Ponekad, kada sve bude tmurno, tužno i mračno, snježna kraljica prirode ostavi svoj bijeli plašt preko moga grada i pohvali se svojim čarobnim moćima. Ona ima običaj da sve prekrije svojim pahuljama i da tako sakrije sve ono što je nevažno, a prirodi daruje neku novu boju, neku novu svjetlost. Posebno me obraduje poklon novog snijega, koji sa sobom nosi veselu igru djece iz moje ulice, dok ih roditelji pažljivo posmatraju kroz maglovite prozore. Iza takvih prozora se nekada krijem i ja, jer volim da krišom gledam životinjice koje izlaze iz svojih skrovišta i raduju se pahuljama dok veselo trčkaraju. Kada se spusti mrak, gospođa Zima donosi novu priču. Ulična s

"Moja škola" - M.Selma

Slika
Danima kada smo samo kod ku ć e, pita se zašto nas nema, srce joj tuče. Brine se ona za đake svoje gdje su, šta rade, zašto se boje? A ne zna ona da žele i đaci da ih dočekaju jutarnji sunčevi zraci dok željno trče da joj se vrate kada ih radost i sreća prate. Male tajne klupe kriju, nikome reći ne smiju da svaki šapat, svaka tajna jednu novu ljubav stvara. Školo moja, želim ti đačkog smijeha pune hodnike, puno prijateljstava, nove umjetnike i najglasnija zvona u krugu tvom, ti mi pružaš drugi dom. Veliko hvala za sve što si nam dala! -Mujan S.

"Domovini" - M.Selma

Slika
  Iznad tebe smiješi se nebo plavo , a ispod njega tvoje more, državo. Svaka dubina i visina blistava, predstavljaju odanost naših zastava. Kao jedan predivni cvijet, koji nama čini čitav svijet, rasteš na sunčanoj zemlji svojoj i donosiš sreću žutom bojom. Gruba prošlost stvorila je mnoge heroje, što dadoše živote svoje za čiste zvijezde bijele donoseći mir u dječije želje. -Mujan S.

"Skriveno blago" - M.Selma

Slika
Nije zlato sve što sja i u hladnom oklopu jajeta živi Sunce. Nije zlato sve što sja i blještava maska čovjeka krije dobre glumce. Skrivena ispod kamena, skrivena od vremena pluta kroz beskrajnost zlatna duša. Od pogleda i dodira čista, neumorno korača dok blista vječno nestvarna zlatna duša. - Mujan S.

"Derviš i smrt " - M.Selma

Slika
"Vjera i sudbina u životu Ahmeda Nurudina" U periodu od 1962. do 1966. godine, bosanskohercegovački pisac Meša Selimović piše svoj najznačajniji roman " Derviš i smrt " koji je pisan u prvom licu, pa je i samo znanje naratora ograničeno. Ahmed Nurudin govori da stvari postoje samo onda kada se kažu ili napišu, pa on tako započinje i svoju priču.Početak je pesimističan, gorki Kur'anski ajjeti uokviruju djelo i govore da je svaki čovjek na gubitku. "Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega - da je svaki čovjek uvijek na gubitku. " Kada govorimo o sudbini, samo trebamo pogledati radnju u romanu koja se razvija tako što svako traži svoju priču, pa se neke potrage isprepliću i postaju konflikti. U ovakvim situacijama unutar našeg glavnog lika se rađaju dileme. Sami roman se trebao zvati " Četiri zlatne ptice " koje ukazuju na svačiju potragu za srećom. Na početku, Nurudin - svjetlo vjere je naivni derviš koji vjeruje

"Stranac " - M.Selma

Slika
"Apsurdnost življenja u romanu 'Stranac' A.Kamija. " Albert Kami, francuski romanopisac, u ovom djelu nam je prikazao otuđenost pojedinca u društvu , bavio se pitanjem egzistencije ljudi , te besmislom (apsurdnosti) življenja.To nam je predstavio kroz glavnog lika , Mersoa, koji je jedan običan bankovni činovnik i kojemu je sve svejedno. Svejedno mu je da li živi ili ne, kako živi, on odobrava slobodu svih ljudi, priznaje njihova prava i ne čini ništa kako bi poboljšao svoj način življenja. Na početku ovog romana on saznaje da mu je umrla majka koju je već davno smjestio u starački dom, daleko od njegovog stana. Mersou je, zbog toga, također, svejedno da li je ona mrtva ili ne i zato ne plače na njenoj sahrani što jako smeta "normalnim" ljudima, pa ga možemo nazvati moralnim izopćenikom. Ovo sve ukazuje na apsurd života, pa sami Merso kaže : "Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi živjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hoću li umrijeti

"Ja bih tamo gdje su mi misli." - M.Selma

Slika
"Ja bih tamo gdje su mi misli." Pa, bio je to neobičan dan. Mala staklena prostorija na samom ulazu u školu vrvila je od profesora. Prišla sam vratima i načula da je nešto ukradeno, neko je još spomenuo kako vrijeme ne liječi sve , dok su drugi samo saglasno promrljali . Kada me primijetio , školski domar je uzeo moju ruku i odveo me ljutito prema učionici, usput brbljajući nešto o kulturi. Ništa mi nije bilo jasno , ni zašto je to sve toliko bitno , ni zašto bi to nešto neko uopšte uradio .  Dan po dan. Noć po noć. Vrijeme prolazi . Nervozni profesori marširali su hodnicima. Svaki dan smo gledali mračne policajce, koji su stražarili na onom dijelu škole gdje su bili važni školski dokumenti... Kada bi me neko pitao šta znači biti sretan , odgovorila bih da to znači biti moj profesor Ismet. Njegova dobrota je zračila, osvjetljavala bi svaki djelić škole. Nikada se nisam pitala gdje taj čovjek živi, odakle je i da li ima porodicu. Znala sam samo da mi je jako